Zajednica udruga hrvatskih civilnih stradalnika iz Domovinskog rata Hrvatske

Poštovane obitelji nestalih, poštovani gosti,

Ne postoji istina koje se ja bojim i koju bih želio da bude nepoznata cijelom svijetu, rekao je Thomas Jefferson.

Obitelji nestalih civila za tu istinu zakinuti su gotovo tri desetljeća. Ta istina leži negdje na poljima neprobuđene savjesti, na krivudavim ulicama neodlučnih i neodgovornih političkih puteva našeg susjedstva, istina koja spava još uvijek je jednako istina. Zadaća je velikih probuditi je. Probuditi je u ime bolje budućnosti, u ime mira, za ono dijete koje živi danas za sutra bez tereta prošlosti, za sutra koje je satkano od istine, ljubavi i boljeg života.

Put u napredak u rješavanju ovog pitanja popločan je dobrim i iskrenim namjerama koje spavaju na rukama moći, neprobuđene. Rušenje prepreka na tom putu zadaća je svih nas kojima je traganje za istinom primarna zadaća u cilju vlastitog mira ali je i veliko pitanje čije rješenje je poput ceste do mjesta u kojem je povijest sačuvana knjiga iz koje uče generacije budućnosti čineći tu istinu zauvijek živom.

Nije teško istinski voljeti svoj dom, braniti ga dušom i tijelom, teško je bilo i jest biti civilna žrtva Domovinskog rata, često zaboravljena. Ratovi i sudionici u ratovima sude se po zločinima nad civilima, onim nemoćnima, bez puške u rukama, onima koji su ostali tamo odakle bi mnogi pobjegli, ostali su u mraku čekajući svijetlo. Jednako i danas roditelji, djeca, supruge nestalih traže isto svjetlo. Netko ga je davno ugasio.

Ugašene srećom nisu bili težnje, svi koraci prema naprijed svih ovih godina. Biti civil kao da je značilo biti manje važan a nijedan čovjek nije manje važan, pa čak niti onda kada zauvijek zatvori oči. Činjenica je da je u Domovinskom ratu najveći broj nestalih civila, činjenica je i da su na važnost priznanja svoje žrtve čekali dugih 25 godina. Oni nisu iz nekog drugog rata ili neke druge domovine, oni jesu domovina, baš kao i svaki čovjek koji dijeli ovaj zrak u najljepšoj zemlji svijeta.

I djeca nestalih civila su jednako građani ove zemlje, jednako zaboravljani, stavljani u ladice, pomalo zapostavljani, taj put nije ispravljen ni danas. Generacija rođena osamdesetih i devedesetih imala je isprekidano djetinjstvo, umrljano krvlju, prožeto neugodnom tišinom, umjesto pjesme svirale su im granate ali ipak su se nadali boljem sutra, ne nadajući se da će ostati izvan svakog prava i zakona. Ne, nismo zbog toga lošiji ljudi, ni manje obrazovani ni manje pametni ali ono što jesmo, snažniji, odlučniji, hrabriji u svim koracima prema naprijed. Budućnost gradimo sami i sve što smo izgradili zahvaljujemo vlastitim rukama.

Održavajući tribinu „Psihološke posljedice rata na djecu žrtve rata“ u razgovoru i anketi bilo je vidljivo da tada djecu, a danas odrasle ljude nitko nije pitao ništa, ni s kim nisu razgovarali, zbog toga još teže razgovaraju danas. Problem koji zanemarite i gurnete u stranu s godinama ne nestaje nego raste. Propust je to brige za mentalno zdravlje pojedinca, mentalno zdravlje djeteta, greška koju budućnost uvijek naplaćuje. U toj analizi profesorica psihologije s Filozofskog fakulteta u Zagrebu, Gordana Kuterovac Jagodić napisala je: na temelju iskustava o kojima sam sa sudionicima razgovarala nakon predavanja i koja su vrlo traumatična, ocjenjujem kako stupanj stručne pomoći i podrške koju su dobili nije u potpunosti zadovoljavajući i kako im je potrebna redovitija i sustavnija upravo psihološka pomoć, kao i podrška društva u cjelini i to ne samo kroz materijalna prava nego i simbolička priznanja njihove žrtve i patnje kao njegovanje uspomena na njihove stradale i davanje smisla njihovim žrtvama.

Da, djeca su to bila, danas odrasli ljudi, oni koji su svaki strah preživjeli s osmijehom, uglavnom zaboravljeni od svih onih koji su pored njih prolazili kao što se prolazi pokraj sporedne ceste, jer biti civilna žrtva bilo je upravo to, godinama sporedna cesta na križanjima, staza kojom nitko ne ide, zarasla od obećanja i vjerovanja.

Vjerujemo da je došlo vrijeme u kojem smo dio glavne ulice, da svjetlo obasjava svaku žrtvu i postoji jednako priznanje za istu.

Danas na Međunarodni dan nestalih važno je istaknuti da vjerujemo u sve napore vlastite države u rješavanje ovog teškog pitanja i nadamo se uspješnijoj i većoj spremnosti na suradnju Republike Srbije. Vjerujemo da napori uloženi na putu do istine daju rezultate, ma kako sporo bilo, ma kako se beskrajnim činilo, poput slaganja puzzli kojim uvijek fale dijelovi. Ali to nije igra, to je nizanje trenutaka života u kojem uvijek fale glavni likovi. Pitanje je to političke volje, ali i one iskrene ljudske volje za boljom budućnošću. Odgovor leži tamo gdje savjest spava.

Kada pričamo o suradnji, suradnja je put u bolju budućnost, a budućnosti bez istine nema ili riječima hrvatske pjesnikinje Vesne Parun:

“Čovjekovo pravo na istinu nije ništa manje sveto od prava na život”.

Ivana Marinović

Predsjednik Vlade RH, Andrej Plenković u svom govoru je između ostalog istaknuo:

„Dirnut sam vašom snagom vašom snagom, hrabrošću i ustrajnošću. Vaši nestali članovi obitelji, vaše životne sudbine, slike i uspomene koje nosite u srcu i duši, vaša nada, izvor su, poticaj, ali i trajna obaveza hrvatskoj Vladi ni svim institucijama za snažan angažman u pronalaženju svih osoba nestalih u Domovinskom ratu i za rasvjetljavanje svake pojedinačne sudbine,“ kazao je, dodavši kako činjenica da smo se 25 godina nakon završetka rata okupili u ovolikom broju ukazuje na svu težinu i složenost pitanja nestalih.
Istaknuo je dosadašnje napore i postignuća u tom pogledu te posebno zahvalio potpredsjedniku Vlade i ministru hrvatskih branitelja Tomi Medvedu i njegovim suradnicima. Podsjetivši da je Vlada u proteklom mandatu unaprijedili statusna prava obitelji nestalih hrvatskih branitelja, najavio je uređenje prava civilnih stradalnika iz Domovinskoga rata kojim će se unaprijediti i prava obitelji nestalih civila.

„Trideset godina od početka Domovinskog rata od presudne je važnosti stvaranje svih preduvjeta za rješavanje otvorenih pitanja, a posebno nestalih. A to je dužnost odgovorne i predane države, države koja poštuje svoje žrtve, koja ima osjećaj za humano, moralno i pravedno,“ istaknuo je predsjednik Vlade, poručivši da hrvatska Vlada nikada neće posustati u potrazi za nestalima, te zaključio: „Učiniti ćemo sve, u suradnji s vama, da dođemo do informacija, da i u ovom mandatu napravimo iskorake za ovaj preostali broj ljudi čiju sudbinu želimo doznati, kako bismo olakšali vama koji živite s tom patnjom zadnjih skoro trideset godina.  Jer je Domovinski rat kamen temeljac suvremene i demokratske Hrvatske, naše slobode i, unatoč svim izazovima, koje nosi ovo današnje vrijeme, ovo je tema koja nikada neće prestati biti prioritet hrvatske Vlade i hrvatskih institucija.“

 

Predsjednica Saveza udruga obitelji zatočenih i nestalih hrvatskih branitelja, Ljiljana Alvir izrazila je zadovoljstvo suradnjom s Vladom i resornim ministarstvom te nadležnim institucijama, kao i nezadovoljstvo politizacijom pitanja nestalih osoba te iskorištavanje tog pitanja za stranačke obračune i skupljanje vlastitih političkih bodova.

Pozvala je državne institucije da pojačaju pritisak na Srbiju i Europsku uniju kako u rješavanju ovog pitanja, a građane koji imaju saznanja o sudbini nestalih pomognu u njihovom pronalasku. U ime članova obitelji nestalih branitelja i civila pozvala je sve na konsenzus u rješavanju tog najtežeg humanitarnog pitanja.

Međunarodni dan nestalih ove se godine po prvi puta obilježava kao spomendan u Republici Hrvatskoj.