Zajednica udruga hrvatskih civilnih stradalnika iz Domovinskog rata Hrvatske

Tribina „Psihološke posljedice rata na djecu žrtve rata“ – analiza i zaključci

 

Zajednica udruga hrvatskih civilnih stradalnika iz Domovinskog rata Hrvatske organizirala je tribinu „Posljedice rata na djecu žrtve rata“ 7. prosinca 2018. godine u Zagrebu.

Predavačica na tribini bila je prof.dr.sc. Gordana Kuterovac Jagodić s Katedre za razvojnu psihologiju Filozofskog fakulteta u Zagrebu.

Sudionici na tribini bili su djeca stradalnici (djeca ranjena u Domovinskom ratu i djeca poginulih i nestalih civila) iz Zajednice udruga hrvatskih civilnih stradalnika Domovinskog rata te članovi obitelji koji su izgubili djecu u ratu te članovi iz Saveza udruga obitelji zatočenih i nestalih hrvatskih branitelja i Udruge djece poginulih i nestalih hrvatskih branitelja.

Tribina je okupila stradalnike iz različitih dijelova Hrvatske koji su na kraju će se po rezultatima ankete vidjeti bili složni u mišljenju kako društvo nije brinulo i ne brine o njihovom mentalnom zdravlju, kako u trenucima proživljavanja rata tako ni danas kada se bore sa vlastitim sjećanjima.

Na tribini je bilo nazočno 28 sudionika, stradalnika u Domovinskom ratu.  Tribinu smo započeli izlaganjem organizatora o razlozima i ciljevima iste. Iako bi se možda učinilo da je prekasno, da dugo vremena nitko nije organizirao ništa slično niti sudionike, stradalnike pitao za mišljenja i njihove emocije, riječ stručnjaka potvrdila je da za psihološku podršku nikada nije kasno. Potresnim prisjećanjima i dijeljenjem priča s drugima postignuto je veliko olakšanje ali i međusobno bolje upoznavanje, jer neki od sudionika svoje priče nikada nisu, ili u potpunosti nisu podijelili s drugima.

Većina sudionika na kraju tribine ispunila je evaluacijske listiće. Radi zaštite privatnosti i povjerljivosti u evaluacijskim listićima nije se bilježio spol, dob niti  vrsta stradanja sudionika.

Rezultate evaluacije analizirala je prof.dr.sc. Gordana Kuterovac Jagodić u nastavku:

 

Prvi dio evaluacije odnosi se na samu tribinu i sudionici su na ljestvici od 1 (mala) do 5 (velika) ocjenjivali različite aspekte tribine. Rezultati su navedeni u Tablici 1. koja pokazuje najviše prosječne ocjene za jasnoću i zanimljivost izlaganja, potom za suradnju sa sudionicima i korisnost informacija te najnižu, iako još uvijek vrlo dobru, ocjenu za primjenjivost informacija za osobne potrebe. Takvi rezultati se mogu objasniti činjenicom da na tribini nisu bila samo bivša djeca sudionici rata, nego i roditelji koji su izgubili djecu te sadržaj nije bio usmjeren na njihove potrebe u potpunosti. Međutim, pogledamo li najčešće ocjene možemo zaključiti da je tribina bila vrlo korisna, zanimljiva i jasna te da je ostvarena odlična suradnja sa sudionicima. Budući ta ih se tema vrlo snažno ticala sudionici su procijenili i da je njihova uznemirenost bila vrlo velika. U tablici su navedene i najmanje i najviše dobivene ocjene i vidimo da su se one kretale u cijelom rasponu ljestvice, osim na zanimljivosti gdje je većina sudionika ocijenila tribinu vrlo ili iznimno zanimljivom.

 

 

 

Tablica 1.

 

	Broj odgovora	Nije odgovorilo	Prosječni odgovor (M)	Najčešći odgovor (Mode)	Min	Max
Ocjena tribine
Korisnost informacija	24	0	4,3	5	1	5
Jasnoća izlaganja	24	0	4,8	5	2	5
Zanimljivost	23	1	4,7	5	4	5
Suradnja sa sudionicima	24	0	4,5	5	2	5
Primjenjivost  informacija za osobne potrebe	24	0	4,0	4	1	5
Uznemirenost sudionika nakon slušanja sadržaja	24	0	4,0	5	1	5

Legenda: 1-mala do 5-velika, M – aritmetička sredina svih odgovora, Mode – odgovor kojeg je dao najveći broj sudionika, Min – najniža ocjena, Max – najviša ocjena

 

Zanimalo nas je koliko su civilni stradalnici i stradalnice rata zadovoljni pomoću i podrškom koju imaju od ljudi u svojoj neposrednoj okolini kao i od formalnih izvora podrške kao što su udruge stradalnika i društva u cjelini (Tablica 2). Na pitanje koliko često postoje osobe kojima se mogu obratiti za pomoć kad imaju neki problem najveći broj njih odgovara ponekad (3), odnosno u prosjeku nešto više tj između ponekad i često (M=3,4). Kada se radi o podršci udruga njima kao stradalnicama i stradalnicima rata dominira ocjena da su uglavnom zadovoljni tom podrškom (M=3,4, Mode=4), međutim zabrinjavajuće je da nitko od njih nije u potpunosti zadovoljan podrškom društva (max odgovor 4), odnosno da je najčešći odgovor da su tom podrškom potpuno nezadovoljni. Prosječni odgovor je nešto viši i iznosi M=2.1, međutim i on označava da su uglavnom nezadovoljni podrškom društva.

 

Tablica 2.

 

	Broj odgovora	Nije odgovorilo	Prosječni odgovor	Najčešći odgovor	Min	Max
Percipirana socijalna podrška drugih
Koliko često mogu naći osobe kojima se mogu obratiti za pomoć kad imaju neki problem?*	24	0	3,4	3	2	5
Stupanj zadovoljstva podrškom društva njima kao stradalnicima rata	23	1	2,1	1	1	4
Stupanj zadovoljstva podrškom udruga njima kao stradalnicima rata	23	1	3,4	4	1	5
Legenda: *1-nikad, 2 – rijetko, 3-ponekad, 4- često, 5-uvijek; 1-potpuno nezadovoljan, 2, uglavnom nezadovoljan, 3-niti zadovoljan, niti nezadovoljan, 4-uglavnom zadovoljan, 5-potpuno zadovoljan; M – aritmetička sredina svih odgovora, Mode – odgovor kojeg je dao najveći broj sudionika, Min – najniža ocjena, Max – najviša ocjena   Nadalje smo sudionice i sudionike pitali o tome koliko često dobivaju emocionalnu podršku od svojih bližnjih u vidu razgovora o teškim iskustvima iz rata (Tablica 3). Sudionici su odgovarali na ljestvici od 1 (nikad)  do 5 (uvijek).  Najveći broj sudionika i sudionici u prosjeku percipiraju da se drugi ljudi rijetko zanimaju za njihove osjećaje (M=2.3; Mode =2). Nitko od sudionika ne misli da se ljudi uvijek zanimaju za njihove osjećaje (max ocjena je 4). Najčešće o svojim ratnim iskustvima razgovaraju sa svojim supružnicima/partnerima ali i to je u prosjeku ponekad (M=2.9), a kod najvećeg broja njih rijetko (Mode=2), međutim neki od njih razgovaraju i uvijek (max ocjena je 5). Slično vrijedi i za razgovore s prijateljima koji su ipak nešto rjeđi (M02.7., Mode =2, max odgovor 4 što znači često). Od onih koji imaju djecu i odgovorili su na pitanje najveći broj o ratnim iskustvima s njima rijetko razgovara (M=2.3, Mode=2), a u najboljem slučaju često (max je 4). Zaključno, čini se da je podrška supružnika i prijatelja najveća, ali da prema procjeni stradalnika drugi ljudi rijetko pokazuju zanimanje za njihove osjećaje u vezi rata.     Tablica 3.
	Broj odgovora	Nije odgovorilo	Prosječni odgovor	Najčešći odgovor	Min	Max
Percipirana emocionalna podrška drugih
Čestina kojom se drugi ljudi zanimaju za osjećaje vezane uz njihova ratna iskustva	24	0	2,3	2	1	4
Čestina razgovora s prijateljima o ratnim iskustvima	23	1	2,7	2	2	4
Čestina razgovora sa supružnicima/partnerima o ratnim iskustvima	22	2	2,9	2	1	5
Čestina razgovora sa svojom djecom o ratnim iskustvima	20	4	2,3	2	1	4
Legenda: *1-nikad, 2 – rijetko, 3-ponekad, 4- često, 5-uvijek; M – aritmetička sredina svih odgovora, Mode – odgovor kojeg je dao najveći broj sudionika, Min – najniža ocjena, Max – najviša ocjena   Budući da ratna iskustva ostavljaju dugotrajne psihološke i tjelesne posljedice zanimalo nas je kako se danas sudionice i sudionici osjećaju i koliko su im intruzivna ili nametljiva sjećanja i osjećaji vezani uz ratna iskustva  (Tablica 4). U prosjeku se naši sudionici ponekad (M=3.3) prisjećaju vlastitih ratnih iskustava iako najveći broj njih odgovara da ih se prisjeća često (Mode=4). Nitko od njih ih se nikada ne prisjeća (min=2). Slično vrijedi i za utjecaj koji ta sjećanja imaju na njihov svakodnevni život: najveći broj njih procjenjuje da ona često utječu na njih na svakodnevnoj osnovi (Mode=4), a u prosjeku procjenjuju da utječu samo ponekad (M=3.2). Usprkos navedenom sudionice i sudionici su uglavnom zadovoljni svojim mentalnim zdravljem (M?3,7, Mode=4), no ono varira od potpuno nezadovoljavajućeg (min=1) do potpuno zadovoljavajućeg (max=5). Vrlo slično vrijedi i za njihovo tjelesno zdravlje.   Tablica 4.
	Broj odgovora	Nije odgovorilo	Prosječni odgovor	Najčešći odgovor	Min	Max
Utjecaj rata na mentalno i tjelesno zdravlje
Čestina prisjećanja vlastitih ratnih iskustava*	24	0	3,3	4	2	5
Čestina kojom misli i osjećaji u vezi rata utječu na svakodnevni život sudionika*	24	0	3,2	4	1	5
Stupanj zadovoljstva tjelesnim zdravljem	24	0	3,5	4	2	5
Stupanj zadovoljstva mentalnim zdravljem	24	0	3,7	4	1	5
Legenda: *1-nikad, 2 – rijetko, 3-ponekad, 4- često, 5-uvijek; 1-potpuno nezadovoljan, 2, uglavnom nezadovoljan, 3-niti zadovoljan, niti nezadovoljan, 4-uglavnom zadovoljan, 5-potpuno zadovoljan; M – aritmetička sredina svih odgovora, Mode – odgovor kojeg je dao najveći broj sudionika, Min – najniža ocjena, Max – najviša ocjena Konačno smo pitali sudionike i sudionice o potrebi za psihološkom pomoći kao i o njezinom ostvarivanju (Tablica 5). U prosjeku sudionici rijetko osjećaju potrebu za stručnom psihološkom pomoći (M=2.3), ali najveći broj njih odgovara da osjećaju tu potrebu ponekad (Mode=3), dok se odgovori kreću u rasponu od nikad do često (max=4). Neki od njih se ne osjećaju neugodno tražiti psihološku pomoć, a nekima je to često neugodno, međutim većini nije neugodno (mode=1), ili samo u rijetkim prilikama (M=2.3). Konačno premda neki sudionici redovito primaju stručnu psihološku pomoć (max=4), većina njih je nikad nije primila (mode=1), odnosno u prosjeku su je primili samo jednom (M=1.7).  Na temelju iskustava o kojima sam sa sudionicima razgovarala nakon predavanja i koja su vrlo traumatična, ocjenjujem kako stupanj stručne pomoći i podrške koju su dobili nije u u potpunosti zadovoljavajući i kako im je potrebna redovitija i sustavnija upravo psihološka pomoć, kao i podrška društva u cjelini i to ne samo kroz materijalna prava, nego i simbolička priznanja njihove žrtve i patnje kao njegovanje uspomena na njihove stradale i davanje smisla njihovim žrtvama. Tablica 5.
	Broj odgovora	Nije odgovorilo	Prosječni odgovor	Najčešći odgovor	Min	Max
Željena i dobivena stručna psihološka pomoć
Koliko često osjećaju potrebu za stručnom psihološkom podrškom i pomoći?	24	0	2,3	3	1	4
Koliko im je često neugodno tražiti psihološku pomoć?	24	0	2,3	1	1	4
Koliko su često dobili stručnu psihološku pomoć radi osjećaja, misli i drugih tegoba vezanih uz ratna iskustva**	21	3	1,7	1	1	4

Legenda: 1-nikad, 2 – rijetko, 3-ponekad, 4- često, 5-uvijek; M – aritmetička sredina svih odgovora, ** 1-nikad, 2-jednom, 3-nekoliko puta, 4-redovito je primam; Mode – odgovor kojeg je dao najveći broj sudionika, Min – najniža ocjena, Max – najviša ocjena

 

Zaključci nakon održane tribine su kako je tribina bila korisna za sudionike te su sudionici aktivno sudjelovali na istoj. Naravno, zbog tragičnih sudbina i priča koje su ispričane uznemirenost na tribini je bila na vrlo visokoj razini.

Najzanimljiviji a ujedno i razočaravajući podatak jest da podršku sudionici ponekad pronalaze u bliskim osobama i zadovolljni su podrškama svojih udruga ali podrška i briga društva u cijelosti je izostala. Evidentno je da izostaje uopće briga društva za mentalno zdravlje pojedinca i nacije u cijelosti. Jedna od spomenutih činjenica na tribini bila je i kako je nužno brinuti o mentalnom zdravlju jednako kao i o fizičkom zdravlju, ali prečesto se to zanemaruje i zaboravlja.

Najveća je očekivano podrška obitelji, supružnika i prijatelja za koje sudionici procjenjuju da su i jedini zainteresirani za njihovo emocionalno stanje te im pružaju najveću emocionalnu podršku.

Jedan od zasigurno najvažnijih zaključaka tribine jest potreba redovitije i sustavne psihološke pomoći i brige, te podrške društva koja često izostaje a moguća je i nužna kroz različite nematerijalne mehanizme. Također je važno uključivanje u društvo kroz aktivno sudjelovanje u društvenim procesima.

 

 

 

Ivana Marinović